Zadnje nedjelje u kolovozu ili prve nedjelje u rujnu se slavi Uznesenje Svetoga Križa sa Svetom misom, prošćenjem i narodnim veseljem u Vukanovcu kod kapelice Svetoga Križa. Sveto misno slavlje vodi župnik župe „Sv. Katarine djevice i mučenice“ iz Gornjeg Mihaljevca.

Blagdan Uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna god. 335. Carica Jelena otkupila je dio izvornog križa god. 320. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada. Za sve kršćane, križ Kristov simbol je spasenja. Zato, kad 14. rujna padne nedjeljom, uzimaju se misne molitve i čitanja od ovoga blagdana. Za evanđelje imamo dio Isusova razgovora s Nikodemom u kojem se Isus predstavlja kao Sin Čovječji koji ima “biti uzdignut”.

Hrvati i sveti Križ

Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili “za krst časni”, osiguravajući caru, borcu za Križ, zapadne granice njegova carstva. Našem je narodu dao zadatak da se bori “za krst časni”, za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopće. I zato naša narodna povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa.

Križ je bio  rimska sprava za mučenje na kojoj je Krist bio mučen i umro i tako postao Spasiteljem čovječanstva, a time je križ od znaka poniženja i sramote postao znakom i simbolom slave. Kao spravu za mučenje izmisli su je još Feničani. Čim je Konstantin Veliki priznao kršćanstvo, a još više od 5. st, križ se javlja na sarkofazima, svijećama, lijesovima i na drugim predmetima, zauzimajući mjesto monograma Hi-ro (XP) i postajući tako razlikovni simbol ranih kršćana. U srednjem mu se vijeku uporaba proširila. Postao je znakom crkvene vlasti, služile su se njime bratovštine i viteški redovi, a nosio se i na grbovima i na stjegovima. Po njegovu su se obliku pravili tlocrti crkava. Zadobio je razne forme: običnoga latinskog križa na kakvu je, po Augustinu, Krist bio razapet; grčkoga križa; Andrijina križa; znaka tau, u obliku toga grčkog slova, poznatoga i u starom Egiptu, koji se povezuje s Antunom Pustinjakom. Križ ima mnoštvo dekorativnih inačica tih osnovnih oblika kad se upotrebljava kao crkveni ures, često u vezi s natpisima i simboličkim predmetima. Predaja hoće da je znak što se stavljao na nadvratnik kuće u predvečerje Pashe bio T-križ. Dodavanje natpisa (titulus) na prečku latinskog križa dovelo je do razvoja dvostrukoga križa, koji se zove i lorenski križ. Ustalilo se da se taj tip nosi pred patrijarsima (biskupima pet najutjecajnijih biskupija srednjovjekovnoga kršćanstva sa sjedištima u Rimu, Carigradu, Jeruzalemu, Aleksandriji i Antiohiji). Križ s trostrukom prečkom pripada jedino i samo papi.

Dana 14. rujna 335. godine posvećena je bazilika Uskrsnuća, koju je sagradio car Konstantin blizu mjesta raspeća. Od 4. stoljeća kršćani Istoka svečano slave blagdan u čast Spasiteljeva križa.

BEZ KRIŽA NEMA NI USKRSNUĆA

Danas, 14. rujna, Katolička crkva slavi blagdan Uzvišenja svetoga križa, slavnoga križa.

Križ je mjesto Kristove pobjede a ne poraza. Iz križa izvire život kako za Krista, tako i za svakog čovjeka. Križ postaje izvor najveće ljubavi, kad je iz ljubavi prihvaćen. Tada je to blagoslov za čovjeka i za svijet. Kad ga odbacujem i ne prihvaćam, težina je koja pritišće i nije blagoslov. Isus nije došao ukinuti patnju i bol ove zemlje, nego je došao pokazati kako se prihvaća i kako se pati: smireno i predano, iz ljubavi prema Bogu, za čovjeka. Po životnom križu, po svemu onome što nas  na neki način razapinje u svakodnevici kao  bolest, siromaštvo, nezaposlenosti, nesporazumi, nerazumijevanje, usamljenost, zloba ljudi koji me okružuju, nepravda i smrt), sve to postaje po Kristu i u Kristu, mjesto susreta s Bogom.

Križ je dokaz najveće ljubavi: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16)

Zato mi kršćani u svakom križu – raspelu častimo Raspetoga i Uskrsloga.

"Čudo Svetog križa",  priča koja  je postala važan dio nepisane književnosti Paga. No, neobičan događaj spominje se u nekoliko povijesnih dokumenata, primjerice u Konstitucijama paškog Kaptola u kojima se navodi:

"Ovo čudo dogodilo se u crkvi sv. Ante Opata u Pagu godine 1413., 23. srpnja: čudo veliko u jednog Križa učinjena u rezbariji; curila je Krv iz rane s Boka obilata, kao da je to bio živi Čovjek ranjen, a poslije, sutradan pojavila se velika kiša što bijaše čudo, budući je pištila tekuća voda na nekim mjestima gdje to prije nije bilo, to jest iza oltara u Crkvi svetog Tome u Košljunu. Tekuća kao riječna."

U tom dokumentu se, kao i mnogim drugima, navodi da se čudo Svetog križa dogodilo 23. srpnja 1413. godine.

 Danas, širom lijepe naše postoje: katedralna župa  Uzvišenja Svetoga Križa na Rabu i Sisku , Župa i Crkva svetoga Križa u Novom Zagrebu,  Osijeku i Đakovu, župa u Ogulinu i Začretju, Kravarskome, i kapela Uznesenja svetoga Križa u Nuštru i  mnogi drugi.

U Vukanovcu se za dobro raspoloženje poslije mise brinu se aktivisti MO Vukanovec, te nezaobilazni licitari sa medenjacima i gvircom.

Zanimljivost prošćenja je nazočnost svih Vukanovčara od najmlađih do najstarijih, a poslije mise i okrijepe na prošćenju Vukanovčari kod svojih kuća organiziraju druženje rodbine, prijatelja i posjetitelja. Mirišu po Vukanovu roštilji i kotlovine uz kvalitetnu kapljicu u popodnevnim satima čuje se i pjesma sa Vukanovečkih bregi po cijeloj župi.

Vukanovčari Križovo tradicionalno koriste da se jednom godišnje okupe u obiteljima, pa je Križovo i obiteljski blagdan. Tog dana dolaze i Vukanovčari koje je prst sudbine odvojio od rodnog kraja. Vukanovec je mjesto koje nema ni krčme, ni škole, ni ambulante, ni ljekarne, ni trgovine, ni crkve, ima jedino vrijedne ljude od kojih su mnogi  životnu sreću morali potražiti diljem svijeta. Skoro da i nema obitelji koja nema nekog od rodbine u Njemačkoj, Švedskoj, Australiji, Švicarskoj, Americi itd.  Skoro da i nema grada u Hrvatskoj da u njemu ne živi bar jedan Vukanovčar. Nije zanemarljivo ni da je iz svake obitelji u Vukanovcu bar jedan član dragovoljac i branitelj iz Domovinskog rata, pokazavši tako kako se voli i poštuje Domovina.

Hvala budi Božjem Sinu što nas križem otkupi!

Željko Tomašić

Ostani doma

Ovih dana zorom napuštam papir .
Jutros sam zaspala sa zvijezdama u očima
Slova su se sama po papiru razlila .

Opširnije...
Žal mi je

Žal mi je kaj se Zemlja stepla
i kaj je susedu krava krepla
i kaj se dubovački mangupi
ne druže više kod Kvake na Kupi.

Opširnije...

Advent

Došašće ili pak advent (lat.: "adventus" = dohojaje) je razdoble v cirkvenom liturgijskom letu, vreme priprave za blagdan Božića, da je početek cikvenoga leta.

Opširnije...

Vic dneva

Sedi Kotoripčan na obali Mure i hiče cigle vu vodu.

Kaj to delaš? - pita ga Kotoripčanka kera je dojša jope prot.

Čudim se!

Kaj se čudiš?

Cigel ima štiri vogle, a da ga hitim vu vodu pojovojio se krogi!

Plus hosting - banner

Ako pijete štiri ili več šalica črne kove z kofeinom na den, mogli bi fest smanjiti mogučnost da se rak debeloga čreva ponovi, ako se dela o betežnima od raka debeloga čreva.

Opširnije...
Plus hosting - banner

Zadnje nedjelje u kolovozu ili prve nedjelje u rujnu se slavi Uznesenje Svetoga Križa sa Svetom misom, prošćenjem i narodnim veseljem u Vukanovcu kod kapelice Svetoga Križa. Sveto misno slavlje vodi župnik župe „Sv. Katarine djevice i mučenice“ iz Gornjeg Mihaljevca.

Opširnije...