Ovih dana zorom napuštam papir .
Jutros sam zaspala sa zvijezdama u očima
Slova su se sama po papiru razlila .
Noć je tkala riječi , a još ih je ostalo nenapisanih .
Naći ću ih jednom kada opet takva noć se desi .
Već dugo mi nema mojih najdražih .
Ali jednom će i to valjda proći .
Ruke čuvam za duge zagrljaje .
Da ih stisnem k sebi
i gledam njihove najljepše oči .
28.03.2020. Rajka Trokter